Prije pedeset godina na 12. aprila 1961, ruski kosmonaut Jurij Gagarin postao je prvi čovjek u svemiru, najavljujući doba ljudskih letova u svemir.
Raketa koja je nosila Gagarinovu letjelicu Vostok 1 lansirana je iz Baikonur kosmodroma u 6:07 ujutro po lokalnom vremenu na lansirnoj stanici Sovjetskog Saveza.
Postizanjem brzine bez presedana za ljudska putovanja u to vrijeme, letjelica se oslobodila zemljine gravitacijske sile i ušla orbitu oko planete, kružeći jednom prije ponovnog ulaska u atmosferu i slijetanje natrag na sovjetsko tlo.
Ovdje je šest činjenica o Gagarinovoj historijskoj misiji:
Koliko dugo je Gagarin bio tamo gore?
Cijela misija je trajala samo 108 minuta, a jedan krug oko Zemlje, sa 17.500 mph (većinu puta) trajao je manje od sat i po.
U to vrijeme, Vostok 1 je kompletirao jednu ne sasvim kružnu orbitu, na maksimalnoj visini od 203 kilometra, prije nego što je usporio do tačke da kapsula krene natrag u atmosferu.
Kakva je letjelica bio Vostok 1?
Vostok je sferična kapsula, dizajnirana za eliminira promjene u težištu gravitacije. Na taj način se mogla osigurati udobnost za jednog člana posade bez obzira na smjer kretanja. Ono za što nije bila dizajnirana je da se prizemlji sa članom posade i dalje na brodu.
Za razliku od kasnijih Ruskih svemirskih vozila, kao što je moderna Soyuz kapsula, Vostok 1 nije bila opremljena potisnicima kako bi je usporiti kad krene natrag prema Zemlji, pa je Gagarin je morao iskočiti prije slijetanja na Zemlju, na nadmorskoj visini od oko 4 milje.
Ali budući da uspjeh ne bi bio smatran prvom uspješnom misijom s ljudskom posadom u svemir, osim ako nije uključeno slijetanje sa ljudskom posadom, Rusi su izostavili ovaj mali detalj iz službenog saopštenja za javnost.
Šta je spriječilo ranije misije da dostignu orbitu?
Jednom riječju: brzina.
Da bi pobijedio zemljinu gravitacijsku silu, brod treba dostići 17.500 mph, ili oko 5 milja u sekundi. Prije misije Vostok 1, nijedna raketa nije bila dovoljno snažna da pokreće letjelicu tako brzo. Oblik đuleta Vostok kapsule je pomogao da raketa i svemirska letjelica dođu do potrebne brzine.
Kako su testirali Vostok prije Gagarinove misije?
Nekoliko sedmica prije, prototip Gagarinove letjelice, Vostok 3KA-2, izvršio je jedan let u nisku orbitu noseći lutku u prirodnoj veličini koju su nazvali Ivan Ivanovič i psa koji se zove Zvezdochk.
Ivan je bio prodan na aukciji u Sotheby's 1993.
Ko je bio Jurij Gagarin?
Jurij Gagarin je bio 27-godišnji pilot sovjetskog ratnog zrakoplovstva kada je napravio svoj prvi i jedini izlet u svemir. Poslije trijumfalnog povratka je odmah postao nacionalno blago, previše vrijedan za ponovno slanje na takvu opasnu misiju.
Ironija je, međutim, da kada je Gagarin je konačno trebao da poleti u svemir još jednom, umro je u nesreći tokom rutinske trening vježbe. Gagarin je ostao heroj i nakon pada Sovjetskog Saveza, kipovi su mu sačuvani, dok su spomenici ruskih komunističkih vođa porušeni.
Moderni kosmonauti i dalje se drže tradicije na dan lansiranja koja se temelji Gagarinovim pripremama prije leta 1961. Na putu do lansirne stanice, autobus koji prevozi posadu se zaustavlja, tako da članovi mogu iskočiti van i “pustiti vodu”, baš kao Gagarin ujutro prije nego je napisao historiju.
Lansirna stanica je još u upotrebi
Još jedna ostavština Gagarinove historijske misije je lansirna stanica na Baikonur kosmodromu. Stanica za lansiranje je još uvijek u upotrebi i danas, najnovija posada Međunarodne Svemirske Stanice je poletjela odavde prošle sedmice 5. aprila po lokalnom vremenu (kasno 4. aprila EDT).
Baikonur kosmodrom je jedan od nekoliko lansirnih stanica koje koristi Ruske savezna svemirska agencija (također poznat kao Roscosmos), ali nije u Rusiji. Lansirna stranica je u Kazahstanu, zemlji koja je bila dio Sovjetskog Saveza tokom Hladnoga rata, ali je sada zasebna država.
Kosmonauti su nastavili polijetanja odavde, od Gagarinovog Vostok 1, tokom Hladnog rata, a tradicija se nastavlja do današnjih dana.