Ljudska hibernacija – medvjedi će nam kad tad otkriti kako se to radi

Postavljeno od  //  21/02/2011  //  Zanimljivosti  //  Comments Off on Ljudska hibernacija – medvjedi će nam kad tad otkriti kako se to radi

Zahvaljujući crnim medvjedima s Aljaske u znanstvenim krugovima ponovo se rodila nada da će jednom biti moguće i ljude staviti u stanje hibernacije radi svemirskih putovanja ili u medicinske svrhe. Naime, u umjetno napravljenoj jazbini opremljenoj najsuvremenijom senzorskom tehnologijom američki su stručnjaci kontrolirali temperaturu medvjeda tijekom hibernacije i otkrili da ona opada puno manje nego što se do sada mislilo.

Detalji istraživanja objavljeni su ovoga tjedna u časopis Znanost (Science), a o njima su nedavno raspravljali stručnjaci na godišnjem sastanku Američkog udruženja za unaprjeđenje znanosti u Washingtonu.

Ukratko, kad medvjedi na proljeće izađu iz svojih jazbina nakon višemjesečne hibernacije uopće ne gube na mišićnoj ni koštanoj masi što bi, kako se pretpostavlja, kod ljudi svakako bio slučaj da se toliko dugo ne kreću. Brian Barnes, upravitelj Instituta za biologiju Arktika pri Sveučilištu Alaska iz Fairbanksa, inače jedan od voditelja istraživanja, kazao je da kad bismo mogli otkriti genetske i molekularne osnove zaštite koju medvjedi imaju, te mehanizme koji stoje iza redukcija u metaboličkim potrebama, moguće bi bilo izvesti nove revolucionarne terapije za sprječavanje osteoporoze, atrofije mišića, a nije isključeno da bi se ljudi koji boluju od teških bolesti ili su u teškim i hitnim stanjima mogli staviti u svojevrsno stanje hibernacije dok se ne dovezu do najboljim mogućih zdravstvenih centara i time do najbolje njege.

Drugim riječima, hibernacija od jednog dana ili tjedna bila bi sasvim dovoljna da se odgodi pogoršanje stanja ili smrt dok se pacijent ne dopremi na lokaciju gdje može biti spašen. Liječnici nerijetko koriste tehniku snižavanja tjelesne temperature kako bi usporili metabolizam određenih pacijenata i pretpostavljalo se da medvjedi imaju sličan, ali prirodno usađen mehanizam prilikom priprema za i tijekom hibernacije.  Kod nekih životinja metabolizam usporava za 50 posto prilikom smanjenja tjelesne temperature za deset stupnjeva Celzijevih. No na opće iznenađenje znanstvenika, kod medvjeda uopće ne dolazi do drastičnog smanjenja tjelesne temperature. Tijekom istraživanja temperatura medvjeda u hibernaciji kretala se od normalne (oko 37 stupnjeva) do minimalne (oko 30 stupnjeva) s tim da se na najnižoj temperaturi metabolizam usporio smo za 25 posto. Imajte na umu da tijekom hibernacije medvjedi provode od pet do sedam mjeseci bez jela, pijenja, mokrenja i vršenja nužde i u proljeće ustaju „kao da ništa nije bilo”, bez ikakvih problema.

U zatočeništvu je jako teško analizirati ovaj prirodni fenomen jer su medvjedi izbačeni iz svojeg prirodnog ritma. Zato su stručnjaci u šumi napravili umjetne jazbine (kako bi medvjedi bili pošteđeni ljudskog kontakta) opremljene najsuvremenijom tehnologijom i senzorima topline i kretanja, a u medvjede su također usađeni odašiljači kako bi im se nadgledala temperatura, otkucaji srca i mišićna aktivnost. Glavni voditelj istraživanja Oivind Toien kazao je, kako se navodi u službenom priopćenju spomenutog sveučilišta, da je temperatura medvjeda varirala tijekom zimskog perioda i na pojedinim točkama varijacije zadržavala se po nekoliko dana, a to je detalj koji je prije bio sasvim nepoznat stručnjacima.  Upravo zato se dolazilo do nepotpunih, pa i pogrešnih zaključaka vezanih za hibernaciju. Točnije, doneseni su pogrešni zaključci vezani za metabolizam tijekom hibernacije.

No znanstvenici i dalje ne mogu objasniti kako to medvjedi rade, ali vjeruju da će se pojedini aspekti hibernacijskih mehanizama moći primijeniti i na ljude i to uz pomoć određenih biokemijskih okidača (čitaj: lijekovi) koji bi potakli našu staničnu strojarnicu da se prebaci u hibernacijski način rada.

Prednosti hibernacije ljudi bile bi ogromne. Svemirska putovanja na velike udaljenosti bila bi puno lakša, a i sam boravak u svemiru ne bi bio toliko problematičan. U medicinskom smislu i u svemiru i na Zemlji moglo bi se doći do novih saznanja i rješenja za problem gubitka mišićne i koštane mase. Toien na kraju zaključuje: „Ako naše istraživanje može pomoći na način da pokaže kako usporiti metabolizam i potražnju tkiva za kisikom, mogli bi se spasiti brojni ljudi. Jednostavno moramo naučiti kako uključiti i ugasiti te procese s ciljem induciranja stanja koja maksimalno iskorištavaju prednosti različitih razina hibernacije.”

 

Komentari su zatvoreni.