Voyager 1 napušta Sunčev sistem?

Slavna NASA letjelica mogla bi napustiti Sunčev sistem i ući u međuzvjezdani prostor već sljedeće godine, pokazuje nova studija.

Sonda Voyager 1, koja je sada na oko 17,7 milijardi km od Zemlje, ušla je u neočekivanu “tranzicijsku zonu” na rubu Sunčevog sistema, navodi se u studiji. Ovaj nalaz, uz podatke sa NASA-ine svemirske letjelice Cassini, nagovještava da bi Voyager mogao biti tamo gdje ni jedan, ljudski napravljen objekt nikada nije bio, u međuzvjezdanom prostoru, i to nekoliko godina ranije nego što se mislilo.

“Možda ćemo do kraja 2012 biti van galaksije”, rekao je vodeći autor studije, Stamatios Krimigis, sa Univerziteta Johns Hopkins, Laboratorija za primijenjenu fiziku.

Tamo gdje skreće solarni vjetar

Sfera uticaja našeg sunca, sastavljena od solarne plazme i solarnih magnetskih polja, naziva se heliosfere. Ova gigantska struktura je oko tri puta veća od orbite Plutona. Na rubu heliosfere helioomotač, turbulentna regija, na vanjskom rubu Sunčevog sistema.

Na rubu helioomotača je heliopauza, linija razgraničenja između našeg kosmičkog susjedstva i međuzvjezdanog prostora.

Voyager 1, koji je krenuo 1977, trenutno ulazi u helioomotač, kao i njegov blizanac, Voyager 2. Nedavno, Voyager 1 je ušao u dio omotača za koji naučnici nisu ni znali da postoji.

U ovoj regiji, brzina solarnog vjetra prema vani (nabijene čestice struje od sunca), je u osnovi nula. Mjerenja sa Voyagera 1 pokazuju pad sa oko 209,000 km / h u avgustu 2007 na nulu u aprilu 2010. I od tada nije registrovao ništa.

To ne znači da je solarni vjetar prestao, već je očito da je skrenut od snažnog međuzvjezdanog vjetra, rekli su istraživači. Ovo otkriće, prvi put najavljeno na konferenciji u decembru, objašnjeno je detaljnije u novoj studiji i potkrijepljeno sa „vrijednim podacima“, prikupljenim u još nekoliko mjeseci.

Priroda i opseg ove “prelazne zone” je iznenađenje za mnoge naučnike koji su predviđali relativno oštre granice između helioomotača i međuzvjezdanog prostora, rekli su istraživači.

“To je u suprotnosti sa svim teorijskim modelima koji su napravljeni do sada”, rekao je Krimigis”. Nitko nije predvidio da ćemo proći kroz ovu regiju bez solarnog vjetra, gdje je solarni vjetar svuda okolo i ne radi ništa.”

Napuštanje Sunčevog sistema

Krimigis i njegovi kolege također su htjeli otkriti koliko daleko Voyager 1 mora otići prije nego što dosegne međuzvjezdani prostor. Zato su zatražili pomoć druge NASA letjelice, sonde za proučavanje Saturna, Cassini.

Istraživači su promatrali Cassinijeva mjerenja energetski neutralnih atoma koji dotiču iz helioomotača. Te informacije, zajedno s promatranjem nabijenih čestica Voyagera 1, dali im ideju o tome koliko je helioomotač širok, i samim time gdje se njegov rub (heliopauza), nalazi.

Tim je izračunao da međuzvjezdani prostor vjerojatno počinje oko 18,2 milijarde km od Zemlje. Dakle, Voyager 1 je, kako se čini gotovo tamo. Budući da je sonda prelazi oko 531.000.000 km svake godine, mogao bi izaći iz Sunčevog sistema već iduće godine, neočekivano, budući da je prethodna procjena da će to biti oko 2015.

To nije 100% sigurno, svakako, u proračunu postoji određenu nesigurnost. U stvari, heliopausa bi mogla biti svugdje, od oko 16,1 milijardi do 22,5 milijardi kilometara od Zemlje, objavili su naučnici.

“To bi se moglo dogoditi bilo kojem trenutku, ali to može biti i za još nekoliko godina”, rekao je Ed Stone, naučnik na projektu Voyager u Caltech u Pasadeni, Kalifornija, koji nije bio uključen u novu studiju.

Dakle, istraživači će biti sumnjičavi pregledajući podatke sa Voyagera 1 u narednim mjesecima i godinama, u potrazi za bilo kakvim znakovima da je sonda službeno prešla heliopauzu.

“Mislim da ćemo znati kad ga pređemo”, rekao je Stone. “Smjer [magnetskog] polja će se promijeniti kad budemo tamo, a vjerojatno i njegova snaga.”

Još jedan vjerovatan znak, rekao je Krimigis, bio bi nagli pad u gustoći vrućih čestica, koje su uobičajene u helioomotaču, i više očitanja hladnijih čestica koje ispunjavaju međuzvjezdani prostor.

Krimigis i njegovi kolege objavljuju svoje rezultate 16. juna u časopisu Nature.

Voyagerovi instrumenti rade na radioizotopne termoelektrične generatore, koji pretvaraju toplinu koju emitira plutonijev radioaktivni raspad u električnu energiju. Instrumenti bi trebali imati dovoljno goriva u rezervi da prave mjerenja najmanje do 2020, rekli su istraživači.

Voyageri još voze

Glavna misija oba Voyagera, Voyager 1 i Voyager 2, koji su trenutno udaljeni oko 14,5 milijardi km od Zemlje, bio je proučiti Jupiter, Saturn i njihove mjesece.

Tokom 12 godina od njihove početne planetarne misije, dvije sonde su poslale mnogo podataka koji su promijenili razumijevanje naučnika o našem kosmičkom dvorištu, rekao je Stone.

“S vremena na vrijeme, naš pogled na Sunčev sistem se uveliko proširio, kako smo vidjeli raznolikost tijela u Sunčevom sistemu”, kazao je.

No, kad je ta faza misije završila, Voyageri su nastavili da krstare i doprinose. A sada, gotovo 34 godina nakon njihovog lansiranja, letjelice i dalje šalju ključne informacije, ovaj put sa ruba Sunčevog sistema. Samo prošle sedmice, na primjer, istraživači su analizirali podatke poslane sa Voyagera i došli do iznenađujućeg otkrića velikih magnetskih mjehurića u helioomotaču.

“Naš moto (na početku) bila je ‘Saturn ili propast'”, rekao je Krimigis, koji je radio na Voyager misiji  četiri desetljeća. “To je bio izvorni cilj, da ode na Saturn. Sve ostalo je šlag na torti. I sada, pogledajte gdje smo.”