Ljudi su viđali čudne stvari na površini Marsa već stoljećima. Od 1700 do današnjih dana, postao je slavan svako ko je bio u stanju proizvesti i najmanji dokaz da postoji život na Marsu.
Najsvježiji primjer je otkriće tajne baze na Marsu, naseljena bilo od ljudi ili Marsovaca, koja se može vidjeti na fotografiji površine Crvene planete površine koju je napravila letjelica u orbiti.
No, nauka uvijek uskoči sa dokazima da ti objekti nisu stvarno tu. U ovom ogromnom i usamljenom svemiru, jesu li Zemljani samo očajni susjedi koji traže nekog s kim se mogu igrati? Osvrnuvši se na dugu historiju iluzija na Marsu (i ljudskih zabluda), čini se da je tako.
Kopno i more
Godine 1784, Sir William Herschel, poznati britanski astronom, napisao je da su tamna područja na Marsu oceani, a svjetlija područja kopno. On je nagađao da je Mars bio naseljen inteligentnim bićima koji su “vjerojatno živjeli u uslovima sličnim našem.” Herschelova teorija je odolijevala stoljećima, s druge strane neki astronomi su tvrdili da se može vidjeti i vegetacija u svjetlijim regijama. Srećom za Herschela, njegovi drugi doprinosi astronomiji – koji su mu donijeli čast da bude imenjak dva snažna opservatorija, bili su dovoljno veliki da njegove teorije o Marsovcima potisnu na dno njegove biografije.
Canali vs kanali
Tokom Marsovog ‘približavanja Zemlji 1877, talijanski astronom Giovanni Schiaparelli je kroz svoj teleskop uočio žljebove i kanale na površini Crvene planete. Talijanska riječ koju je iskoristio, “canali,” je prevedena na “kanali” na engleskom jeziku, što je dovelo do toga da mnogi u engleskom govornom području zaključei da je na Marsu bio inteligentni život koji je izgradio sistem plovnih puteva.
Tu zabludu je popularizirao astronom Percival Lowell, koji je 1895 predstavio crtež kanala u knjizi, pod nazivom “Mars”, a potvrdio je svoju punu teoriju u drugoj knjizi, “Mars kao prebivalište života”, 1908. Teorija je dodatno podgrijana, kažu historičari, uzbuđenjem oko izgradnje Sueskog kanala, inženjerskog čuda tog doba, dovršenog 1869.
Teorija je razotkrivena u ranom dvadesetom stoljeću, kada se pokazao da su “kanali” bili su samo optičke iluzije: kada se gleda kroz teleskop lošeg kvaliteta, detalji, kao što su brda i krateri Marsa, činili su se spojeni u ravne linije. Kasnije, spektroskopska analiza svjetla koje dolazi s Marsa pokazala je da nema vode na površini.
ET radio
Godine 1921, Guglielmo Marconi, izumitelj prvog radio telegrafskog sistema, tvrdio da čuje signale za koje je mislio da bi mogli biti Marsovski. Ponovo, iduće godine, 1924, u vrijeme kada je Mars bio relativno blizu Zemlje, vlada SAD zatražila je od svih radio stanica da se stišaju, kako da bi mogli čuti bilo kakve signale sa Marsa koji bi dolazili na Zemlju.
No ET radio je šutio.
Lice na Marsu
Sve je počelo davne 1976, kada je NASA objavila sliku zanimljive planine na Marsu, koju je napravila letjelica Viking 1, zajedno sa tekstom koji opisuje formaciju koja ima oči i nosnice. Više od trideset godina kasnije, “Lice na Marsu” i dalje nadahnjuje mitove i teorije zavjere, a mnogo ljudi vjeruje da je umjetna struktura izgrađena od strane drevne Marsove civilizacije.
Iz ptičje perspektive, sjene na planini zaista čine da izgleda kao lice. Iz ostalih uglova, međutim, na fotografijama koje je napravio Mars Express Orbiter i druge letjelice, planina uopšte ne izgleda poput lica.
“Pareidolia” je naučni pojam za viđenje lica (ili drugih značajnih objekata) gdje ih nema. Dogodi se, kažu naučnici, kao nusprodukt naše pojačane osjetljivosti na detalje ljudskog lica. Takeo Watanabe iz laboratorije za vizuelne nauke Bostonskog Univerziteta to predstavlja na ovaj način: “Mi smo memorisali previše ljudskih lica pa ih vidimo i tamo gdje ih nema.”
Osoba na Marsu
Na fotografiji koju je napravio Mars rover Spirit 2007, čini se da se vidi ljudsko biće koje nosi haljinu i kleči u molitvi. To je, naravno, stijena, formirana u ljudski oblik u našim mozgovima, zbog pareidolije, kao što je objašnjeno gore.
Bio Station Alpha
Ovih dana, pojavio se još jedan navodni dokaz, koji je na prvi pregled otvorio teoriju da postoji život na Marsu. U Youtube video isječku, “astronaut iz stolice”, kako je sam sebe nazvao, tvrdi da je identificirao ljudsku (ili vanzemaljsku) bazu na Marsu, koju je nazvao Bio Station Alpha. Otkrio je pomalo tajanstvenu linearnu strukturu koja se pojavljuje na površini Crvene planete u Google Mars, programu stvorenom iz satelitskih snimaka planete.
Astronomi su odmah prepoznali strukturi, u stvarnosti samo bijelu, pixeliziranu trakicu, nastalu padanjem kosmičkih zraka na senzor kamere koja je napravila fotografiju. “Na slikama svemira koje su napravljene izvan naše magnetosfere, poput onih sa teleskopa u orbiti, vrlo je uobičajeno da vidite ove udare kosmičkih zraka”, rekao je Alfred McEwen, planetarni geolog lunarnog i planetarnog laboratorija na Univerzitetu u Arizoni i direktor Planetary Imaging Research Laboratorija.
Kosmičke zrake su energetske čestice koje emituje sunce. Oni prave električni naboj u pikselima kamere i probijaju ih, i stvaraju bijele crte na bilo kojoj slici napravljenoj u to vrijeme.
Kada sirova fotografija bude pretvorena u JPEG za upotrebu u Google Mars programu, McEwen smatra da kompresija, vjerojatno uzrokovana kosmičkim zrakama postaje četvrtastija i sličnija “Bio Station” obliku. To je kasnije dokazano, kad je originalni izvor fotografija koje Google koristi identificiran. Originalna fotografija sadrži očigledan artefakt kozmičkih zraka, koji se preradom, pretvara u strukturu koju je “astronaut iz stolice” zamijenio za bazu na Marsu.
A otkuda onaj kameni blok, (malo ispod polovine slike “osoba na Marsu”, uz desnu ivicu)? 🙂
Spao je s kamiona? 🙂
Zašto nasa nije spustila one svoje robote-istraživače u Cydonia oblast ili negdje oko polova gdje se moglo nešto naći a ne u neku pustaru,postoje i fotografije sa Mjeseca koje su stručnjaci nase retuširali i još više potaknuli teorije zavjere