Naime, čini se da su neobični rezultati prvih mjerenja bili uzrokovani greškom u vezi između GPS-a i računala.
Podsjetimo fizičari su prošle godine predstavili izviješće prema kojem je neutrinima za putovanje na udaljenosti od 730 kilometara od CERN-ova laboratorija u Ženevi do laboratorija u Gran Sassu u Italiji trebalo 60 nanosekundi manje nego da su putovali brzinom svjetlosti. Budući da ti rezultati nisu bili u skladu s Einsteinovom posebnom teorijom relativnosti prema kojoj ništa ne može putovati brže od svjetlosti, mnogi su znanstvenici posumnjali da je u mjerenjima postojala neka pogreška. Einsteinovu su teoriju kroz desetljeća potvrdili brojni eksperimenti.
Prema izvorima bliskim OPERA-i, koje navodi ScienceInsider, razliku od 60 nanosekundi izazvala je loša veza između optičkog kabela koji povezuje elektronske kartice u računalu i GPS prijemnik korišten za korekcije vremena leta. Nakon što je veza popravljena, nova su mjerenja navodno dala očekivane rezultate prema kojima neutrini putuju brzinom svjetlosti.
Fizičari OPERA-e objavili su izviješće u kojem priznaju kako je moguće da je problem bio tehničke prirode.
‘Nastavljajući provjere mjerenja brzine neutrina, Kolaboracija OPERA pronašla je dva problema koji su mogli značajno utjecati na objavljene rezultate. Prvi je povezan s oscilatorom koji je korišten za bilježenje tzv. time-stampa – vremena između GPS sinkronizacija. Drugi je povezan s vezom između optičkog kabela koji vanjski GPS signal prenosi do OPERA-inog glavnog sata. Ova dva problema mogu promijeniti vrijeme leta neutrina’, stoji u izviješću OPERA-e.
Fizičari kolaboracije ističu da će nastaviti provjeru podataka te kada rezultati budu sigurni i konačni o njima izvijestiti znanstvenu zajednicu.
Prema Einsteinovoj posebnoj teoriji relativnosti brzina svjetlosti najveća je moguća brzina u svemiru i ništa ne može putovati brže od nje. S približavanjem toj brzini inercija objekata ubrzano raste tako da je za svako njihovo daljnje ubrzavanje potrebna sve veća i veća energija. Zbog ovog ograničenja, subatomske čestice se u moćnim akceleratorima poput CERN-ova Velikog hadronskog sudarača mogu ubrzati do brzina koje su blizu brzine svjetlosti, ali je nikada ne mogu dostići niti nadići.
tportal.hr